Pisalac i čitalac

0

Knjige su bogat izvor informacija, ali informisanost je šturo nabrajanje podataka bez pravog znanja o pročitanom. Kako kroz književni proces dolazimo do spoznaje sopstvenim doživljajem, koji menja zauvek naš dotadašnji život?

Blago onome kome je prijatelj knjiga, često kažem. Kad mi poželimo, ona je tu, širom otvorena pred nama, spremna da bude naša vodilja i put kojim ćemo koračati. Sa svakom pročitanom stranicom knjige, dobijemo novu snagu, naučimo nešto novo. Puno daje, ne tražeći ništa zauzvrat.

Verovali ili ne, knjige su te koje su naši najbolji prijatelji. One su jedini prijatelji koji su uz nas u svako doba, sa kojima delimo i sreću i tugu.

U svakom trenutku su tu da se baš nama u potpunosti predaju. Ne nameću nam stavove, ne navode nas ni na šta, a ipak nam daju dobre savete, pružaju veliku sigurnost i podršku.

Svaku knjigu cenim i poštujem na svoj način, jer su sve podjednako vredne i sve u meni rađaju bar neku pametniju misao i stav.

Čitajući Karenjinu, desilo se ono čemu se nisam ni nadala pre početka čitanja. Uglavnom sam pri pomenu Karenjine slušala gnusne epitete poput ljubavnica, lažov , bludnica.

Sigurna sam da je to i uticalo na formiranje mog mišljenja o njoj, a samim tim i o samoj knjizi. Imala sam odbojan stav prema tom romanu i svaku priliku za čitanje, ja sam svesno propustila, zbog čega sada osećam grižu savesti.

Ana je bila prva na meti osuda nerazumnih, prostih ljudi, ne tako širokih shvatanja. Nisam se složila sa time, ali je veliki deo mene u to poverovao i nisam imala toliku želju da sebe uveravam u suprotno, a nisam iskreno ni verovala da to može da se dogodi. Ali, znate šta?

foto: Miljana Janković

Dogodilo se. Sve osude koje sam slušala na Anin račun, demantujem, a to predlažem i vama ukoliko ste samo slušalac takvih priča i ukoliko to nije vaš stav, već stav koji podržavate i koji se u vašem okruženju eksponira.

U toku čitanja, promenila sam hiljadu i jedan stav, osetila sam na hiljade promeniljivih osećaja, i tako sve dok nisam završila čitanje. Nakon završetka čvrsto iznosim stav da Ana nije ta koja je obojena samo sivim bojama i upakovana samo u loše epitete.

Nije tako, a i da jeste, za sve postoji razlog. Zapamtite ovo, za sve postoji razlog…

Ne opravdam svaki njen loš postupak, ali opravdam cilj svakog tako izvršenog postupka. Njen cilj je bio jednostavan, da bude srećna, ispunjena iskrenom ljubavlju i da uživa u svakom predstojećem danu, a ne da proklinje isti.

Priču koja se u knjizi odigrava, opisala bih kratko i jednostavno. Ana juri ka sreći koja je čeka na kraju puta, a usput svaki kamen koji joj predstavlja prepreku, pomeri sa strane.

Možda odlaskom nije ispala korektna prema svima, ali šta joj vredi ako ostajanjem ne ispada korektna prema sebi?

Knjiga je jedna velika tajna koja se nikad neće odati prijateljima – čitaocima na isti način. To je do njih.

Svako od nas bira koju će tajnu saznati i upravo zbog toga i dolazi do sukoba mišljenja.

Svakom se otkriva ona tajna za kojom je tragao, a u sukobu mišljnja o knjizi dolazimo do neke zajedničke istine, koja će biti smernica na životnom putu svima koji su o knjizi pričali.

Miljana Janković II1
Gimnazija Prokuplje

Prethodni tekstČlanovi kuršumlijskog Udruženja osoba sa invaliditetom šiju maske i dele ih besplatno
Sledeći tekstZbog lomljenja stakla, pritvor do 30 dana za muškarca iz Prokuplja

POSTAVI ODGOVOR

Unesite svoj komentar!
Unesite svoje ime